Šta učiniti kada se dijete povuče: Savjeti psihologa za roditelje

Ovakve situacije mogu izazvati zabrinutost, ali način na koji roditelj reaguje može značajno oblikovati djetetovo emocionalno i socijalno iskustvo.

Ostanite smireni

Kada primijetite da se dijete povlači, važno je da ne reagujete panično. Djeca prate ponašanje odraslih i uče kako regulirati emocije kroz primjere koje im pružamo. Smiren i strpljiv pristup omogućava djetetu da se otvori i podijeli svoja osjećanja bez straha od osude.

Postavljajte pitanja koja pokreću razgovor

Umjesto ispitujućih ili kritičkih pitanja, koristite otvorene i podržavajuće formulacije:

„Šta ti je danas bilo zanimljivo?“
„Kako bi želio provesti vrijeme nakon škole?“
„Da li želiš da zajedno osmislimo način da upoznaš nove prijatelje?“
Takva pitanja potiču dijete na razmišljanje i izražavanje, bez pritiska ili osjećaja krivnje.

Pažljivo slušajte i potvrđujte osjećaje

Važno je priznati emocije djeteta, čak i ako se čine prividno malim ili prolaznim. Primjeri mogu biti:

„Vidim da ti je teško i razumijem kako se osjećaš.“
„Normalno je osjećati se povrijeđeno kada prijateljstvo ne ide kako smo očekivali.“
Ne pokušavaj odmah rješavati problem ili davati savjete tipa „S kim god hoćeš, možeš biti bolji“.

Cilj je da dijete osjeti da je njegovo iskustvo prihvaćeno i shvaćeno.

Prostor i prilika za samostalnost

Djeca najbolje uče socijalne vještine kroz vlastita iskustva. Omogućite im slobodno vrijeme i aktivnosti gdje mogu upoznati vršnjake – sportske sekcije, kreativne radionice ili školske klubove. Ne namećite druženja, već budite podrška i pružajte savjete kada to traže.

Prihvati različite tipove prijateljstava

Neka djeca prirodno uživaju u malim grupama ili provode vrijeme sama. Bitno je prepoznati da veličina društvenog kruga nije mjerilo sreće ili socijalne kompetencije.

Traži podršku kad je potrebno

Ako dijete ima stalne poteškoće u sklapanju prijateljstava, razgovor s učiteljima, školskim psihologom ili stručnjakom za razvoj djece može pružiti dodatne smjernice i podršku.

Kroz smirenost, strpljenje i podršku, roditelj može pomoći djetetu da razvije otpornost, samopouzdanje i zdrav odnos prema prijateljstvima – vještine koje će mu koristiti cijeli život.