VIDEO - Na treningu s Barlovom: "Araújo mi je zatražio trenerku, najavio zajedničke pripreme u BiH"

Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva osvojio je kao potvrdu izuzetnih rezultata i sportske predanosti, a s nedavne Svjetske serije paraplivanja u Barceloni vratio se s dvije medalje.

Njegova svakodnevica ispunjena je treninzima, školskim obavezama i takmičenjima, a prepreke koje je prevladao postale su njegovo najveće gorivo. Ismail priču o sportu temelji na medaljama, prijateljstvima i nesalomivom uvjerenju da su granice samo izazovi koji čekaju da ih pomjeri.

U razgovoru za Žene.ba, Barlov i njegov trener Amel Kapo otkrivaju prve plivačke pomake, sportske uzore, ciljeve i važnost svakog zaveslaja ka snovima, koji su oblikovali njihov zajednički put prema vrhunskim rezultatima i motivaciji za buduće generacije. Posjetili smo olimpijski bazen na Otoci i trenirali s Barlovom.

Kako je izgledao taj početak u plivanju?

"Pošto djeca s invaliditetom nemaju mnogo prilika da se bave sportom, moja mama je pronašla na Facebooku informaciju da trener Amel Kapo radi s djecom s invaliditetom. Odmah smo odlučili da pokušam. Prije toga nisam imao mnogo fizičkih aktivnosti, a kako sam od malena volio vodu, bio sam presretan što postoji takva mogućnost.

Na prvom treningu, 2018. godine, upoznao sam svog najboljeg druga Ismaila Zulfića. On je već znao da pliva mnogo bolje od mene, i mogu reći da mi je bio uzor i ogromna motivacija da istrajem."

Koja disciplina plivanja ti je najbliža i zašto?

"Definitivno prsno plivanje. To mi je glavna disciplina, posebno na 50 metara."

Kada nisi u bazenu, znamo da si vjerni navijač Fudbalskog kluba Sarajevo. Šta znači biti dio te sportske priče?

"Volim ići na utakmice, bodriti Sarajevo i biti s prijateljima. Volim i obične trenutke - vožnju biciklom, druženje. Baš kao sva druga djeca."

Ko je tvoj model snage i izdržljivosti, čiji put bi volio slijediti?

"Edin Džeko je moj sportski uzor - najbolji sportista kojeg imamo. U plivanju me posebno inspiriše brazilski plivač koji je nedavno osvojio tri zlatne medalje u Parizu. Njegova priča mi daje snagu."

Njegov trener podijelio je s nama doživljaj s nedavne Svjetske serije u Barceloni, gdje je nakon finalne utrke na 50 metara delfin najbolji paraplivač svijeta, Gabriel Araújo, koji je nedavno u Parizu osvojio tri zlatne medalje i postavio nove svjetske i američke rekorde, zatražio od Barlova zamijene trenerke.

"Što smo i učinili jer je to velika čast i zadovoljstvo da najbolji prepoznaju naše plivače. Čak je pitao da li može doći na pripreme u Bosnu i Hercegovinu da zajedno plivamo", dodao je Barlov.

Koje lekcije iz nastupa u Italiji i Barceloni sada koristiš za nove ciljeve?

"U Italiji je bilo odlično, ostvarili smo odlične rezultate i stvarno sam bio zadovoljan, ali u Barceloni je bilo još bolje. Tamo sam osvojio dvije bronzane medalje: 50 metara prsno u seniorskoj kategoriji i 50 metara slobodno u juniorskoj. Posebno sam ponosan na te rezultate jer je konkurencija bila velika."

Šta za tebe znači Šestoaprilska nagrada Sarajeva i kako te motiviše kao mladog sportaša?

"Ta nagrada mi znači zaista mnogo. Velika je čast kada te prepozna tvoj grad. Osjećam veliku odgovornost da i dalje radim, i da budem još bolji kao sportista i kao čovjek.

Kako izgleda tvoja ishrana? Šta bi preporučio vršnjacima koji treniraju?

"Još nemam strogi plan ishrane. Trener kaže da još uvijek možemo jesti sve, ali trudim se da biram zdravije stvari kada mogu."

Koji školski predmeti ti se najviše sviđaju i šta bi volio raditi ako se jednog dana odlučiš povući iz sporta?

"Možda bih rekao informatika. To me trenutno najviše zanima i vjerujem da ću se u tome i dalje razvijati. Najverovatnije IT."

Tvoj trener često ističe tvoju organizovanost. Kakav je osjećaj biti među najboljim učenicima Federacije BiH?

"Škola mi je jako važna. Ponosan sam što sam prošle godine bio među tri najbolja učenika Federacije BiH. Uspjeh u školi i sportu zajedno mi daju osjećaj da zaista mogu ostvariti sve što zamislim."

Šta si kroz plivanje naučio o sebi?

"Plivanje mi je donijelo prijatelje, medalje i vjeru da mogu sve."

Kako izgleda tvoj tipičan dan? Kako uspijevaš uskladiti obaveze u školi i zahtjevne treninge?

"Ujutru idem u školu, nakon škole ručam, malo se odmorim, pa idem na trening. Kad se vratim s treninga, učim i pripremam se za školu. Nekad je naporno, ali kada imaš cilj, sve se može stići."

Šta bi savjetovao djeci koja tek sada počinju razmišljati o treniranju?

"Poručio bih im da nikad ne odustaju, da vjeruju u sebe i da se ne boje pokušati. Sport je nešto najljepše što im se može desiti."

Šta nas čeka u narednim mjesecima?

"Glavni ciljevi su Evropske paralimpijske igre mladih u Istanbulu i Svjetsko prvenstvo u Singapuru. To su nam dva najvažnija takmičenja ove godine."

Plivanje je sport za sve i najbolja terapija života

Amel Kapo, Ismailov trener i osnivač Plivačkog kluba SPID, već godinama mijenja živote djece i mladih s invaliditetom kroz sport. Objašnjava koliko je plivanje važan put za razvoj, inkluziju i vjeru u vlastite sposobnosti.

"Plivanje je sport sa kojim se mogu baviti svi ljudi na svijetu pa i sve osobe sa invaliditetom sa različitim vrstama i stepenom i oblicima invaliditeta. Generalno plivanje i fizička aktivnost, odnosno profesori sporta su prvi, prije doktora i prvi poslije doktora. Dakle, mi radimo na prevenciji povreda, iako u slučaju nekom dođe do neke povrede, mi radimo na rehabilitaciji."

Možete li podijeliti neku konkretnu vježbu koju radite sa svojim plivačima, a koja im pomaže u njihovom razvoju?

"Radimo, na primjer, slobodni stil. Plivamo, kako se kod nas u narodu kaže kraul, plivamo najjače nogama, sporo rukama, a svaki treći zaveslaj uzmamo zraka. To u praksi znači da u momentima kad uzima zrak, uzima isti na jednu stranu, pa na drugu, i usput ponudimo i određenu matematičku vježbu da razmišlja, da sabere nešto. 

U konačnici, sve što radimo jednom stranom tijela, radimo i s drugom. Mora shvatiti da je potrebno raditi jako nogama, sporo rukama, a koordinacijski je to jako teško. Jednostavno mora razmišljati o toj vježbi koju smo mu dali."

Koliko je potrebno treninga da bi dijete postalo plivač, kako se to zapravo razlikuje od osobe do osobe?

"Teorija knjiga kaže da je potrebno 45 školskih sati. Dakle, 45 minuta, 45 školskih sati, da bi dijete, na primjer, od početnika došlo u fazu da bude poluplivač, a praksa kaže nešto totalno drugačije. Nekome je potrebno pet, nekom 10,  a nekima i 20. Trenutno na treningu imamo desetero djece, deset različitih stepena i oblika invaliditeta, i to je deset treninga u jednom treningu.

Teško je orgnizacijski, prije svega treneru, da sve to izgleda kao da svi rade isto i da niko ne ispašta, a u stvari svi rade drugačije.

Konkretno Ismail, na primjer, on nema patela. On u vodi nema kontrolu nad svojim potkoljenicama. Tako da mi moramo prilagoditi vježbu njemu. I, na primjer, drugom Ismailu (Zulfić) koji ima noge i koji može da radi vježbu onako kako bi to trebalo da izgleda, a da nijedan ne ispašta. Zahtjevno je prilično, a li moguće."

Šta nas očekuje u narednim mjesecima i koji su ključni ciljevi za bh. takmičare?

"Imamo sad u junu naše međunarodno paraplivačko takmičenje 'Sarajevo Open', tu će da nastupe naši šampioni. Target takmičenja su nam Evropske paralimpijske igre mladih u Istanbulu gdje ispunjavaju sve uslove. Nadamo da će napraviti fantastične rezultate kao što smo i navikli od njih. Target takmičenja, pik sezone, trebalo bi biti Seniorsko svjetsko prvenstvo u Singapuru, i praktično, to je jedina medalja koja nam još nedostaje. Cilj nam je da uđemo u finale i damo sve od sebe."

Smatrate li da sportisti s invaliditetom imaju dovoljnu podršku u BiH?

"Ne volim da koristim riječ 'pomaganje', jer oni nisu za pomaganje. Oni su za sistema. Mi nemamo sistemski riješen zakon o sportu. Kad bismo imali zakon o sportu, apsolutno ne bismo imali nikakvih problema. Ovako, i dalje ovisimo o podršci, pomoći i tim stvarima koje mi ne želimo.

Oni su ravnopravni sportisti, kao svugdje na svijetu. I kada odemo na Paraolimpijske igre i osvojimo medalju, to je ista medalja kao ona iz Brazila, Njemačke ili Francuske.

Ismail je izvrstan primjer kako ljudi s teškim invaliditetom mogu postići sjajne sportske rezultate.

Barlov je dječak koji je rođen s Tar sindromom, a Tar sindrom znači da se udovi nisu dovoljno razvili. Praktično, njegove potkoljenice su okrenute prema dolje i on ne može samostalno hodati na suhom, već se kreće pomoću bicikla. Međutim, kao što možete vidjeti, u vodi je prava vidra. Volim ga porediti s pingvinima.

Na suhom pingvini jako teško hodaju, izgledaju nespretno, ali kad uđu u vodu, postaju pravi šampioni. Ismail sada pliva četiri puta po 50 metara ili 200 metara mješovito."

Kako vidite napredak djece koja dolaze s teškim zdravstvenim stanjima?

"Ismail Zulfić, na primjer, kad radimo leđno s njim, jer njemu je plivanje primarno zbog zdravstvenog statusa, često se savija i ima pogrešan položaj leđa. Cilj nam je da ispravimo taj položaj, a to činimo, između ostalog, kroz plivanje. S tom leđnom tehnikom on ispravlja svoj položaj.

Imamo win-win situaciju, gdje on poboljšava svoje zdravstveno stanje, a ujedno ostvaruje fantastične sportske rezultate", rekao je Kapo, između ostalog, u razgovoru za naš medij.

U nastavku, Barlov nas vodi kroz svoj trening, otkrivajući ko je van bazena – posvećen i uvijek fokusiran na cilj. Trener ističe kako disciplina i ljubav prema sportu oblikuju put do uspjeha. Ne propustite!

Ovaj razgovor je dio serijala Brzi fit, vašeg vodiča za zdraviji gubitak ili dobitak na kilaži, koji osim vježbi, donosi i inspirativne priče velikih imena.