Ruski naučnici razvijaju "živi" pejsmejker: Srce bi moglo slušati svjetlosne signale

Riječ je o posebnoj vrsti ćelija koje reaguju na svjetlost, a čiji bi se rad mogao usmjeravati spolja, bez potrebe za klasičnim elektronskim pejsmejkerom.

Istraživači smatraju da bi ovakav pristup mogao otvoriti nove mogućnosti u tretmanu srčanih aritmija. Tehnologija je još u eksperimentalnoj fazi, ali prvi rezultati daju osnovu za daljnja istraživanja.

Ćelije koje reaguju na svjetlosne signale

Na projektu rade bioinženjeri Moskovskog instituta za fiziku i tehnologiju, poznatog kao MFTI, u saradnji s aritmolozima Mešalkinovog centra. Njihov cilj je razviti ćelije koje bi mogle preuzeti ulogu prirodnog regulatora srčanog ritma, uz mogućnost da ih ljekari po potrebi aktiviraju svjetlošću.

U osnovi ove metode nalaze se posebni proteini osjetljivi na svjetlost. Kada prime svjetlosni signal određene talasne dužine, oni mijenjaju svoje stanje, što omogućava kontrolu aktivnosti ćelija. Na taj način istraživači pokušavaju postići da se ćelije mogu stimulisati ili umiriti prema potrebi.

Zamjenik direktora centra Aleksandar Romanov izjavio je da naučnici već testiraju novu vrstu ćelija i da bi njihova osjetljivost na svjetlost mogla poboljšati efikasnost budućeg rješenja.

Kako bi se regulisao rad srca?

Prema planu istraživača, ćelije bi se implantirale u srce, gdje bi mogle djelovati kao svojevrsni biološki pejsmejker. Njihova aktivnost regulisala bi se pomoću uređaja koji emituje plavu svjetlost, talasne dužine približno 460 nanometara.

Jedna od ideja je da se izvor svjetlosti postavi ispod kože, u obliku posebne kapsule, ili da se koristi uređaj koji se nosi na grudnom košu. Ljekari bi tako mogli slati signale ćelijama i utjecati na srčani ritam, u zavisnosti od potreba pacijenta.

Za sada, međutim, riječ je o mogućem načinu primjene koji tek treba detaljno ispitati.

Prva testiranja na životinjama

U eksperimentalnoj operacionoj sali istraživači su testirali implantaciju svjetlosno osjetljivih ćelija u srce minijaturne svinje. Ćelije su najprije postavljene na posebnu polimernu podlogu, a zatim su u srce unesene pomoću šprica, u obliku mikrokapsula.

Romanov je naveo da bi očekivani učinak ove metode u trenutnoj fazi istraživanja mogao trajati između pet i sedam dana.

Naučnici ističu da je potrebno još mnogo rada prije nego što bi se ovakva tehnologija mogla koristiti u liječenju ljudi. Ipak, razvoj ćelija čiji se rad može kontrolisati svjetlošću predstavlja zanimljiv pravac istraživanja i potencijalno novu mogućnost za osobe koje imaju probleme sa srčanim ritmom.