Zašto nekad osjećamo "previše" na samom početku odnosa?

Osoba nam se učini izuzetno posebnom, osjećamo kao da je poznajemo cijeli život, i javlja se snažna želja za blizinom, potvrdom, nastavkom kontakta.

Iako se to može činiti kao "sudbina", psihologija nudi drugačije objašnjenje.

1. Projekcija i idealizacija

Na početku upoznavanja mi zapravo ne poznajemo drugu osobu, nego sliku koju smo sami stvorili.

Stručnjaci to nazivaju projekcijom – nesvjesnim procesom u kojem na drugu osobu prenosimo vlastite želje, potrebe i maštanja.

Ako dugo nismo osjetili povezanost ili nježnost, novi kontakt može "pokrenuti" potrebu koja je bila potisnuta, pa se emocije čine mnogo jačima nego što realna situacija opravdava.

Drugim riječima, ne zaljubljujemo se u osobu, nego u ideju o njoj.

2. Hemijski efekat – dopamin i oksitocin

Biološki gledano, u ranom kontaktu s osobom koja nam se sviđa mozak luči dopamin, hormon zadovoljstva i iščekivanja.

Zbog toga se osjećamo uzbuđeno, puni energije, a svaka poruka ili pogled izaziva "mini eksploziju" zadovoljstva.

Kod nekih ljudi mozak reaguje intenzivnije – posebno kod onih sklonih visokoj emocionalnoj osjetljivosti ili anksioznom tipu privrženosti.

Oksitocin, hormon povezanosti, dodatno pojačava osjećaj bliskosti, čak i ako objektivno još nema dubokog odnosa.

3. Tip privrženosti

Psiholozi često povezuju jake rane emocije sa nesigurnim (anksioznim) stilom privrženosti – obrascem koji se formira još u djetinjstvu.

Osobe s ovim stilom teže brzoj bliskosti i često osjećaju intenzivan strah da će biti odbijene.

Zato u novom kontaktu "osjete previše", jer se aktivira potreba za sigurnošću i potvrdom.

Nasuprot tome, osobe sa sigurnim stilom privrženosti obično dopuštaju da se emocije razvijaju postepeno, bez naglih "emocionalnih skokova".

4. Emocionalna glad i usamljenost

Ponekad snažna reakcija nema veze s drugom osobom, već s unutrašnjim stanjem.

Ako smo duže vrijeme usamljeni, emotivno iscrpljeni ili nismo imali osjećaj da nas neko razumije, nova pažnja može djelovati kao "emocionalni lijek".

Takve situacije često dovode do pretjeranog vezivanja, jer emocije ne proizlaze iz stvarne povezanosti, nego iz potrebe da popunimo prazninu.

5. Psiholozi savjetuju: usporite

Stručnjaci preporučuju da se u takvim situacijama zastane i da se promatra što se zapravo događa:

• Da li osjećaj dolazi iz realnog kontakta ili iz naših očekivanja?
• Da li osobu zaista poznajemo ili popunjavamo praznine vlastitom maštom?
• Da li želimo vezu s tom osobom ili sa osjećajem koji nam pruža?

Snažne emocije same po sebi nisu problem – one su znak da smo otvoreni, osjetljivi i spremni na povezanost.

No, ako se razviju prebrzo, mogu biti znak da u pozadini postoji unutrašnja potreba za potvrdom, sigurnošću ili ljubavlju koju još nismo sebi dali.