U svakodnevnim odnosima često se susrećemo s ljudima koji imaju potrebu dokazivati da su uvijek "u pravu", čak i kada je očigledno da nisu.
Ova potreba proizlazi iz dubokih emocionalnih uvjerenja i straha od gubitka samopouzdanja.
Osobe koje uporno traže dokazivanje svoje ispravnosti često se boje priznati grešku jer to smatraju prijetnjom vlastitoj vrijednosti i samopouzdanju.
Strah od kritike
Takvi ljudi često izbjegavaju priznanje greške jer strahuju od sramote ili osjećaja slabosti. Strah od kritike može dovesti do stvaranja mentalnih blokada koje ih sprječavaju u prihvatanju novih informacija ili uvažavanju tuđih perspektiva.
Taj "patološki osjećaj sigurnosti" u vlastitim stavovima može dovesti do mentalne zatvorenosti koja ometa zdravu komunikaciju i izgradnju povjerenja.
S psihološke strane, s takvim osobama je važno održavati granice, praktikovati empatiju, ali istovremeno ostati dosljedan u izražavanju vlastitih osjećaja i potreba kako bi se spriječila manipulacija i održala emocionalna ravnoteža.
Potpuna kontrola
Nesuglasice koje proizlaze iz ove potrebe za "biti u pravu" često nisu samo borba za ispravnost, već i za kontrolu narativa. Umjesto da se rješavaju u mirnom tonu, konflikti postaju borbe za emocionalnu prevlast, a obje strane ostaju zaključane u začaranom krugu.
Međutim, sposobnost priznanja vlastite pogreške ključna je za zdravlje bilo kojeg odnosa. Isprike ne znače slabost, već emocionalnu zrelost i spremnost na izgradnju povjerenja.
Ako se osobi pruža prilika da prizna grešku i ponudi ispriku, to može pomoći u obnovi povjerenja i jačanju međuljudskih veza, bilo u prijateljstvima, porodičnim odnosima ili na radnom mjestu.
Astma kod djece u porastu: Najčešći uzrok zagađen zrak
